Odvojena od naselja šljunčanim putem, kurija Kalinovec mnogima ostane skrivena prilikom posjeta maruševečkom kraju. Iako nagrizena zubom vremena, ova građevina čuva začuđujuće priče i nudi prekrasan pogled prema Ravnoj gori—dovoljno razloga za obilazak!
Ne zna se točno vrijeme nastanka, no već u 16. stoljeću na ovom je mjestu upisano domaćinstvo pod nazivom Kalinowecz. Sama kurija prvi se put spominje stotinu godina kasnije, u vlasništvu obitelji Krskeny koja ju kasnije prodaje obitelji Pongratz.
U vrijeme kad je s druge strane brijega u kuriji Čalinec stanovao Franjo Pongratz, u Kalinovcu živio je njegov jednako strog provizor Lešnik, i odavde nadgledao rad obližnjeg rudnika ili pak se bavio njegovanjem svojeg velikog voćnjaka i uzgojem fazana—dva hobija kojima se strastveno bavio.
Neposredno prije i tijekom Drugog svjetskog rata u gospodarskim se zgradama Kalinovca smjestila žandarmerijska postaja koja je održavala red u turbulentnim ratnim vremenima, a podrumi ove kurije služili su kao zatvor. A kad su nakon rata dotadašnji stanovnici iselili, Kalinovec je nakratko poslužio kao veterinarska stanica, prijeko potrebna domaćinstvima ovog kraja koja su bez iznimke uzgajala domaće životinje za rad i hranu.
Današnje ruševno stanje iziskuje puno mašte da zamislimo drvene balkone i nekadašnju ljepotu stanovanja u ovoj građevini. S druge strane, prekrasna priroda koju ju okružje podjednako nam otežava da ovdje zamislimo zatvor. Ipak, kroz svoju je dugu povijest Kalinovec bio sve to.
[17] Podaci preuzeti iz knjiga Čerpinko, Maruševec, i Đurić-Feletar, Stari gradovi i dvorci sjeverozapadne Hrvatske
