Ruta “Putokaz Gustava Krkleca”:
Prva točka: Nizbrdicu gdje je učiteljev sin polomio kosti u vožnji drvenim biciklom i danas je lako pronaći. Stare škole više nema, no crkva i dalje stoji kao početna točka neslavnog spusta.
DRVENI BICIKL
U Maruševcu selu, tamo kraj Varaždina
naš je učitelj imao smjelog, darovitog sina.
Bila je u dječaka bujna, vatrena mašta:
on je znao koješta, on je smišljao svašta.
On je prstima znao hvatati rakove crne,
zviždukom on je čudnim iz gaja mamio srne.
Košare prave pleo, pravio kavez od žice,
kotlove krpio stare, na lijevak lovio ptice.
Vrčeve on je znao iz crvene peći gline,
lokomotive gradit, i druge dječje mašine.
I tako, jednog dana, na prvoj proljetnoj travi
osvanu sa dječakom od drva bicikl pravi.
Drven mu bio volan, drveni mali pedali,
i kotači od drva, tek gumen obruč im fali.
Od crkve prema školi, sa osmjehom na licu,
na tom biciklu krenu mališan niz nizbrdicu.
Al’ jao, kuku, uprav kraj Vatrogasnog doma
odjednom prah se dignu i dođe do pravog loma.
Nov se bicikl rasu u stotine komada,
a nasred puta dječak, nepomičan kao klada.
Iz Vinice su odmah zvali doktora znana,
jer je dječak u padu zadobio rana.
I na glavi mu jadnoj buknu čvoruga mnoga,
čak je i prelom kosti desna pretrpjela noga.
Dugo je jadni dječak imao drvenu štaku,
al’ kapu dolje pred njim! I neka je čast junaku!
U Maruševcu selu, tamo kraj Varaždina,
naš je učitelj imao smjelog, darovitog sina.
Njegovoj sjeni vazda misao leti mi prva,
kako graditi počnem svoj bicikl od drva.
Saznajte više o crkvi svetog Jurja i rodnoj kući Gustava Krklec koje se nalaze u blizini ove lokacije.
Druga točka: Kod kurije Kalinovec pogled seže prema šumama i zagorskim selima, nepresušnoj Krklecovoj inspiraciji. Ponekad pomalo mračna svakodnevica bila je dio seljačkog života kojeg je pjesnik opjevao u pjesmi Uspomene.
USPOMENE
Zagorje. Dva, tri sela:
Čalinec, Voća Gornja ...
Dva puteljka se srela
ispred crkvenog tornja.
Dolazi mladić blijedi
i gleda, prepun žara,
igru sunca u mjedi
i starom srebru oltara.
I kasnije, star se sjeća
u noći, kad liju kiše,
da takvog sjaja od svijeća
neće vidjeti više.
Rat je. Krvava smjesa.
Suze. Požari. Blato.
Tko mari za nebesa,
za uspomena zlato?
Zagorje. Sela dva, tri:
Ladanje. Voća Donja.
Zgarište. Sve po vatri
i po pepelu vonja.
Gdje su stari oltari,
igra sunca u mjedi
i miris poljskog cvijeta?
Kosa već davno sijedi,
a srce presta da mari
za sve od ovoga svijeta.
Saznajte više o rudniku u Donjem Ladanju i ladanjskim vuzemnicama koje se nalaze u blizini ove lokacije.
Treća točka: Na staroj kući u privatnom vlasništvu stoji 1926. godina kao podsjetnik na izgradnju. Ova tipična zagorska kuća lako nam dočarava sela iz Krklecovog djetinjstva. Pročitajte pjesmu o pijetlu.
PIJETAO
O Cerje, Brezje, Ladanje, o Greda,
i mnoga sela mojih mladih dana,
crkvo na vrhu sred procvalih grana,
Marijo usred gustog drvoreda!
Kome je dano što se meni nè dā:
lutati blažen poljem plavog lana
i vinogradom, dokle zora rana
kroz prozor neba zaljubljeno gleda?
I dok se sluti obris jutra jasnog,
kako se, borben, poigrava s tamom,
nad krovovima, pokrivenim slamom -
slušati pijetla na plotu, tog glasnog
krvnika noći, što iz punih grudi,
crven od srdžbe, sve Zagorje budi...?
Saznajte više o tradicijskoj arhitekturi i starim običajima ovog
Četvrta točka: Nedaleko rudnika u Brodarovcu, kod stare kapelice s pogledom na polja, pjesma Na rođenoj grudi podsjeća na uspone i padove života. Krklec ove suprotnosti vješto isprepliće kroz motive ljepote maruševečkog krajolika i teškog rada njegovih stanovnika..
NA ROĐENOJ GRUDI
Rođena gruda crna je i tvrda,
još crnje naše nadahnuće vinsko.
Putovi dragi kroz zagorska brda,
o staro, đačko srce varaždinsko!
Pitam za druga: u rudniku vrti
svrdlo u srž, ogorčen kletvom đačkom.
Za dragu pitam: pred vratima smrti
čeka na red u ruhu djevojačkom.
Bolesna djeca pljuju krv po travi.
Sedam gladnih krava vuče se kroz klance.
O ljubavi davna! U nemoćnoj stravi
jošte gledam strah i stare ropske lance.
Snaha nosi brašno na sajam, a vraća
voštanice svijeće za Raspelo kući.
Na gumnu se glože ogorčena braća:
jedan drugom brani u baštinu ući.
Gdje su topla žita, polja zlatne zobi,
grozdovi sa zrnjem koje zrije, prska.
Otkud, kakva strijela otrovnica probi
ovo živo srce. Tko ga slomi, smrska?
Polumrtav klonuh pod orahom starim
zagorskog djetinjstva. I orah se suši!
Maruševec dragi, odsada ne marim
ni za bol u srcu ni za grob u duši.
Rođena gruda crna je i tvrda,
a svijet je samo gorkih suza čaša.
Putovi davni kroz zagorska brda.
Posteljo meka, crna grudo naša!
Saznajte više o rudarima maruševečkog kraja i kapelici svetog Roka koja se nalazi u neposrednoj blizini.
